Anksiozni poremećaj usled upotrebe psihoaktivnih supstanci – medikamenata DSM-V 292.8 (F19.18)

Uvod

Većina dijagnostičkih kriterijuma za anksiozne poremećaje u četvrtom i petom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-IV i DSM-V) zahteva da anksiozni simptomi ne budu izazvani upotrebom lekova ili psihoaktivnih supstanci. Međutim, u ovoj dijagnostičkoj kategoriji stvari su obrnute. Pojava anksioznih simptoma mora da se poklapa sa upotrebom neke supstance kako bi poremećaj bio identifikovan i kako bi se razlikovao od drugih anksioznih stanja.

Anksiozni poremećaj usled upotrebe medikamenata

DSM-V unosi novine u odnosu na DSM-IV-TR i u okviru anksioznih poremećaja uvodi novu dijagnozu – anksiozni poremećaj usled upotrebe psihoaktivnih supstanci – medikamenata.

Možda najvažnije, DSM-5 je eliminisao multiaksijalni sistem. Umesto toga, DSM-5 navodi kategorije poremećaja zajedno sa nizom različitih srodnih poremećaja. Primeri kategorija u DSM-5 uključuju poremećaje anksioznosti, bipolarne i srodne poremećaje, depresivne poremećaje, poremećaje u ishrani, opsesivno-kompulzivne i srodne poremećaje, i poremećaje ličnosti.

Anksiozni poremećaj usled upotrebe psihoaktivnih supstanci –medikamenata DSM-V 292.8 (F19.18)

Anksiozni poremećaji su relativno nov konstrukt, iako su stanja straha, brige i panike identifikovana od davnina, kao i njihova veza sa upotrebom droga, alkohola i lekova. Termin anxietas je primenjen u srednjem veku na neprijatnosti koje su mnogi hrišćani osećali, u vezi sa izgledima da ostvare večni život uprkos svojim gresima i nedostacima.

Iako je bio sveštenik, Robert Burton je napisao “Anatomiju melanholije” (1621) u kojoj je pokušao da opiše brige i tuge zemaljskog porekla. On je primetio da neki melanholičari spontano pocrvene, poblede, drhte i znoje se, da se kod nekih mogu javiti talasi hladnoće ili vreline, lupanje srca, uznemirenost, intenzivan strah… Jedan francuski lekar slične pojave opisao je rečju angoisse, nemački pisac usvojio je termin angst za neodgovarajući strah i užas, a španski kliničar nazvao stanje hiperventilacije i stanje bez daha angustia.

Termin panika nastao je 1879. godine za najdramatičnije fizičke manifestacije izazvane, po verovanju, od strane boga Pana, koji je pravio tajanstvenu i jaku buku u šumama i time “terorisao” slušaoce.

Skoro u isto vreme, Benedikt-Augustin Morel pripisuje anksioznost autonomnom nervnom sistemu, a Frojd uvodi, 1895. godine, koncept “anksiozna neuroza”. Sa rastućom upotrebom alkohola pomešanog sa lekovima, kokainom i drugim stimulansima i raznovrsnim opijatima izvedenim iz morfijuma tokom kraja 19. i početkom 20. veka, lekarima neuropsihijatrima je postalo jasno da efekti alkohola i nedozvoljenih supstanci, ili medicinski lekovi, mogu pogoršati ili izazvati anksioznost i paniku (Pichot, 1996; Angst, 1998; Makari, 2012).

Simptomi anksioznog poremećaja usled upotrebe psihoaktivnih supstanci – medikamenata

Poremećaj karakteriše anksioznost i strah, ponekad u pratnji fizičkih simptoma kao što su “trkačko srce”, gubitak daha, nesigurnost i drhtavica, a sve usled dejstva leka ili psihoaktivne supstance. Iako se anksioznost i strah često koriste kao sinonimi, u osnovi obično označavaju različite pojave.

Anksioznost je neprijatno emocionalno stanje čiji uzrok nije jasan, a samo stanje je nekontrolisano, dok je strah obično emocionalni i fizički odgovor za koji se može identifikovati pretnja. Smatra se da je anksioznost izazvana predviđanjem budućih događaja, a strah je reakcija na aktuelne događaje.

Ovi simptomi se mogu javiti dok je pacijent pod uticajem leka (intoksikacija) ili posle upotrebe leka tj. kad je lek prestao da deluje (povlačenje). Generalizovana anksioznost, napadi panike ili fobične manifestacije mogu biti podstaknute upotrebom supstanci ili njihovim povlačenjem. Opsesije i prinude nekada su smatrane anksioznim manifestacijama usled upotrebe supstanci, ali danas se zna da je opsesivno-kompulzivni poremećaj odvojen poremećaj od opsesivno-kompulzivnog poremećaja usled upotrebe psihoaktivnih supstanci – medikamenata.

Anksioznost izazvana lekom može trajati onoliko dugo koliko se lek upotrebljava, a simptomi odvikavanja mogu da se manifestuju do četiri nedelje nakon prestanka korišćenja (Galanter i Kleber, 2008). Produženi psihijatrijski simptomi anksioznosti, uključujući i paniku, mogu da nastave da se javljaju i do šest meseci, retko i godinama nakon prestanka upotrebe alkohola, benzodiazepina, opoida i antidepresiva (Desoto, O’Donnell i DeSoto, 1989).

Medikamenti i psihoaktivne supstance koje mogu da budu uzročnik anksioznog poremećaja

Alkohol, amfetamin i njegovi derivati, kanabis, kokain, halucinogeni, inhalanti i fenciklidin (PCP) i njegovi srodnici dokazano izazivaju simptome anksioznosti tokom intoksikacije. Aktivacija sistema nagrađivanja mozga je centralna za probleme koji nastaju zbog upotrebe droga. Osećaj nagrađivanja koji ljudi doživljavaju kao rezultat uzimanja droga može biti toliko dubok da zanemaruju druge normalne aktivnosti u korist uzimanja droge.

Kada je neko kontinuirano koristio drogu ili alkohol duži vremenski period, telo pojedinca može razviti toleranciju na supstancu, što znači da će on ili ona možda morati da povećaju svoj unos da bi dobili iste efekte.

Većina ljudi koji koriste alkohol ili supstance a imaju neke anksiozne poremećajem doživljavaju ih nezavisno, ali oboje u kombinaciji može biti začarani krug. Simptomi jednog poremećaja mogu pogoršati simptome drugog; anksiozni poremećaj može dovesti do upotrebe alkohola ili drugih supstanci za samolečenje ili ublažavanje simptoma anksioznosti.

Anksioznost psihoaktivne supstance Odvikavanje od alkohola, kokaina, opijata i prekomerne upotrebe kofeina i nikotina takođe može izazvati manifestacije anksioznosti.

Prekomerna upotreba ovih supstanci može dovesti ne samo do anksioznog poremećaja, već može imati i mnogo trajnije i ozbiljnije posledice po mentalno stanje.  Alkohol je depresor centralnog nervnog sistema koji usporava neke od funkcija tela i mozga i može pogoršati depresiju. Kada neko zloupotrebljava psihoaktivnu supstancu, poput alkohola ili droga, mogu se aktivirati neurotransmiteri u mozgu koji povećavaju zadovoljstvo. Vremenom, ova prekomerna stimulacija hemikalija u mozgu može dovesti do smanjenja njihove prirodne proizvodnje, a kada supstanca prestane, može doći do niskog nivoa i nivoi dopamina, serotonina ili norepinefrina mogu da padnu. Depresija, anksioznost, nemir, nesanica, poteškoće sa koncentracijom, i razdražljivost su uobičajeni simptomi odvikavanja.

Ljudi sa anksioznim poremećajem i poremećajima zloupotrebe supstanci su pod povećanim rizikom od zloupotrebe, kao i potencijalno opasnih interakcija kada koriste lekove na recept. Lekari propisuju lekove sa malim potencijalom zloupotrebe koji se smatraju bezbednim ako dođe do recidiva. Izbor leka uvek zavisi od individualnih okolnosti osobe.

Mnogi lekovi koji se dobijaju na recept mogu da se natalože u krvi i izazovu anksioznost, na primer anestetički agensi, antibiotici (posebno fluorokinoloni poput moksifloksacina), antiholinergični lekovi za poremećaje pokreta, antikonvulzanti, antihistaminici, antihipertenzivi, bronhodiletatori (posebno simpatomimetička sredstva kao što su epinefrin). Kao i mnogi kardiovaskularni lekovi, kontraceptivna sredstva, kortikosteroidi, insulin i ponekad hipoglikemici, opioidni i neki neopioidni lekovi protiv bolova, psihotropna sredstva (antidepresivi, antipsihotici i litijum), statin lekovi za povišen holesterol, lekovi za štitnu žlezdu, preparati i razni lekovi za čir i gorušicu.

Produženo izlaganje ili trovanje ugljen-dioksidom i ugljen-monoksidom takođe može izazvati anksioznost, kao i trovanje aromatičnim hemikalijama, gorivima, inhalacijom isparenja boja i terpentina, zatim trovanje organofosfornim insekticidima i velikim brojem industrijskih materija i rastvarača, bilo kroz slučajnu izloženost ili kroz zloupotrebu (Džonson, 2011) .

Dijagnostički kriterijumi anksioznog poremećaja usled upotrebe psihoaktivnih supstanci – medikamenata

Dijagnostički kriterijumi anksioznog poremećaja usled upotrebe psihoaktivnih supstanci – medikamenata u DSM-V su isti kao i oni za anksiozne poremećaje, pre svega anksioznost i paniku. Opsesija i prinude ne bi trebalo da budu prisutni, jer opsesivno-kompulzivni poremećaji, koji mogu takođe da budu izazvani  drogama ili lekovima, sada imaju sopstvenu kategoriju.

Simptomi moraju da se razviju tokom ili u roku od mesec dana nakon korišćenja medikamenta ili supstance, odnosno u roku od mesec dana nakon povlačenja leka ili supstance za koju je poznato da izaziva anksioznost. Nastalu anskioznost je nemoguće bolje objasniti nekim drugim poremećajem i ne sme biti rezultat delirijuma izazvanog nekim lekom. Supstanca ili medikament koji je izazvao anksiozni poremećaj mora da bude naveden uz samu dijagnozu.

DSM 5 prepoznaje da ljudi nisu svi automatski ili podjednako ranjivi na razvoj poremećaja povezanih sa supstancama. Neki ljudi imaju niži nivo samokontrole koji ih predisponira da razviju probleme ako su izloženi drogama.

Razlog

Učestalost i rasprostranjenost poremećaja nisu poznati, ali je verovatno da mnogi, ako ne i većina pacijenata sa anksioznim poremećajem izazvanim alkoholom ili psihoaktivnim lekovima, imaju ili će razviti probleme sa alkoholom ili drogom. Neki pojedinci sa anksioznošću prouzrokovanom lekovima ili supstancama mogu da razviju anksiozne poremećaje.

Anskioznost uzrokovana supstancama je poremećaj koji je najčešći kod adolescenata i u mlađem odraslom dobu, preovlađuje kod muškaraca i češća je među urbanim stanovništvom.

Oko 20% pacijenata u opštim medicinskim ustanovama mogu imati poremećaje izazvane supstancom, a pronađeno je da preko 50% pacijenata sa poremećajima izazvanim supstancom ima komorbidne psihijatrijske poremećaje, uglavnom anksiozni poremećaj ili depresiju, distimiju ili poremećaj ličnosti          (Leikin, 2007).

Nažalost, isti lekovi koje mnogi ljudi koriste da pokušaju da povećaju svoje samopouzdanje, pomognu im da se opuste i smanje inhibicije su oni koji su najskloniji izazivanju anksioznog poremećaja izazvanog supstancama ili napada panike. U nekim slučajevima, ljudi čak i ne shvataju da su alkohol, droge ili lekovi ti koji izazivaju anksioznost jer te supstance povezuju samo sa dobrim osećanjem.

Tretman hipnoterapijom

Anksiozni simptomi izazvani lekovima ili supstancama obično su se smanjili kada su eliminisani lekovi ili supstance koji su ih i izazvali. Najjednostavniji tretman je prekid uzimanja leka ili prestanak korišćenja supstance odgovorne za pojavu anksioznosti, kada je to moguće. Dijagnostičku evaluaciju za anksiozni poremećaj treba sprovesti, naročito ako simptomi potraju nakon što je osumnjičeni uzrok obustavljen i eliminisan. U takvim situacijama potrebano je odraditi kliničke i laboratorijske analize. Ako se sumnja na bolest zavisnosti, onda je potrebno pokrenuti kliničko lečenje i hospitalizaciju.

Stalni simptomi anksioznosti su nalog za nastavak lečenja.

Antidepresivi su bolji nego benzodiazepini, naročito ako su elementi zavisnosti prisutni.

Hipnoterapija pomaže klijentima da uvide kakve su im automatske misli i koja su to ograničavajuća uverenja koja dovode do preteranih emocionalnih reakcija kao što je anksioznost. Hipnoterapijom se postiže velika, duboka telesna i mentalna relaksacija, ublažavanje fiziološke razdražljivosti i prenaglašenih reakcija. Postiže se desenzitizacija, a izlaganje anksioznim situacijama i stimulansima biva sniženo na podnošljivu meru.

Kontaktirajte psihologa Aleksandra Jankovića

Pretplatite se
Obavesti me
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments