Skip to main content

PsihoBata – Aleksandar Janković

Anksioznost

BlogAnksioznost3 min čitanja

Anksioznost

01Da li znate šta je anksioznost?

Anksioznost ili strepnja je nejasan strah bez očiglednog spoljašnjeg povoda, koji nije proizašao iz realne spoljašnje pretnje.

Dok osoba trpi anksioznost, nalazi se u neprijatnom stanju u kojem dominira iščekivanje neke neodređene nesreće. Kada se anksioznost javlja često, ometa emotivni život i osećanje dobrobiti i na više različitih načina narušava kvalitet života.

Ovaj tekst daje pregled: po čemu se anksioznost razlikuje od straha, kako se ispoljava na tri nivoa i kako izgleda put ka olakšanju.

02Anksioznost nije isto što i strah

Anksioznost se od straha razlikuje po svojoj neodređenosti, jer nije vezana za neki određen objekat. Strah je veoma precizan – uvek znamo čega se tačno bojimo. Anksioznost je difuzna, nejasna, sveobuhvatna.

Anksioznost se može pojaviti zbog:

  • gubitka kontrole nad sobom ili nekom situacijom, ili
  • nečeg neodređenog što bi moglo da se dogodi.

03Od blage nelagode do napada panike

Anksioznost po težini (intenzitetu) kreće se od blage neprijatnosti do napada panike u punom intenzitetu (lupanje srca, dezorijentacija, užasnutost).

Anksioznost koja nije povezana ni sa jednom situacijom i koja nastupa „iz vedra neba“ naziva se slobodno lebdeća anksioznost, a u svom težem obliku i spontani napad panike. Više o tome pročitajte u tekstu Napadi panike.

04Kada anksioznost postaje poremećaj

Anksiozni poremećaji su često rezultat stresa koji se nakupljao tokom dužeg vremena i smanjene sposobnosti suočavanja sa stresom. Normalna anksioznost (briga) razlikuje se od anksioznog poremećaja po tome što je kod poremećaja anksioznost:

  • intenzivnija (npr. napad panike),
  • duže traje (mesecima, umesto da prestane kada stresna situacija prođe),
  • prerasta u fobije koje vas ometaju.

Patološka anksioznost razlikuje se i po tome što je izmakla kontroli – osoba se oseća nemoćno, a taj osećaj bespomoćnosti stvara još veću anksioznost – i što ometa ili onemogućava obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

05Tri nivoa na kojima se anksioznost ispoljava

1Fiziološki nivo

Mišićna napetost, mučnina, znojenje, ubrzan puls, plitko disanje. Telo se ponaša kao da je opasnost tu.

2Bihejvioralni nivo

Umanjena sposobnost da delujemo i da se izrazimo, izbegavanje situacija, odlaganje. Sportista koji „zamrzne“ na terenu ili menadžer koji odlaže važan razgovor često osećaju upravo ovo.

3Psihološki nivo

Strepnja, teskoba, otuđenje od sebe, strah od smrti ili ludila.

06Kako se radi na anksioznosti

Da bi tretman bio uspešan, važno je da se odvija na sva tri nivoa:

4Ublažavanje pojačane fiziološke razdražljivosti

Ovde je hipnoza vrlo korisna, jer telo i um dovodi do duboke hipnotičke relaksacije. Anksioznost i relaksacija su suprotna stanja – teško je biti istovremeno duboko opušten i uznemiren.

5Eliminisanje izbegavajućeg ponašanja

Koriste se tehnike koje slabe fobije i izbegavanje, programiranjem novih oblika reagovanja i ponašanja.

6Promena subjektivnih interpretacija, uverenja i unutrašnjeg govora

Hipnoza je poznata po tome što sugestijama i afirmacijama pomaže da se ograničavajuća uverenja zamene konstruktivnim. Promena na nivou uverenja je najstabilnija promena.

07Šta je realno očekivati

Kod mnogih ljudi rad na ova tri nivoa dovodi do velikog olakšanja i vraćanja kvaliteta života. Ipak, svako napreduje svojim tempom, a cilj nije da anksioznost „nestane zauvek“, već da prestane da upravlja vašim životom.

Cilj nije život bez ijedne brige, već život u kome briga nije za volanom.

Hipnoterapija je komplementarna metoda i dobro se kombinuje sa psihoterapijom. Ako su potrebni lekovi, o njima odlučuje lekar ili psihijatar.

08Odakle početi

Prvi korak je da priznate sebi da anksioznost utiče na vaš život – na san, posao, trening ili odnose. Drugi korak je razgovor sa nekim ko razume kako anksioznost funkcioniše.

Do tada možete da počnete od malih stvari koje deluju na sva tri nivoa:

  • telo – nekoliko minuta sporog disanja dnevno, manje kafe i energetskih napitaka, redovna fizička aktivnost,
  • ponašanje – izaberite jednu malu situaciju koju izbegavate i uradite je, uprkos nelagodi,
  • misli – zapišite brigu koja se ponavlja i zapitajte se koliko je zaista verovatna.

Ovi koraci ne zamenjuju stručnu pomoć, ali vam vraćaju osećaj da i sami nešto možete da uradite.

Ako želite da proverite svoje stanje, možete popuniti i upitnik za anksiozne poremećaje – nije dijagnoza, ali je dobar početak.