Skip to main content

PsihoBata – Aleksandar Janković

Maskirana i nasmešena depresija

BlogDepresija8 min čitanja

Maskirana i nasmešena depresija

01Maskirana (larvirana ili skrivena) depresija

Maskirana depresija se više ne koristi kao dijagnoza. Ovo je verovatno zato što je termin nejasan, a lista simptoma povezanih sa njim je toliko široka da je često dovodila do pogrešne dijagnoze. Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, peto izdanje (DSM-5), više ne navodi maskiranu depresiju kao kliničku dijagnozu.

Stanje podrazumeva prisustvo neurofizioloških poremećaja karakterističnih za depresiju (poremećaji pamćenja, pažnje i koncentracije), uz istovremeno odsustvo ostalih simptoma depresije ili prisustvo samo jednog od njih. Zbog toga se ovaj poremećaj često nazivao i depresijom bez depresije (lat. depressio sine depressione), a ponekad i larviranom depresijom.

Maskirana depresija je termin koji su psiholozi i lekari nekada koristili da opišu depresiju koja se ispoljava pre svega fizičkim simptomima, a ne simptomima raspoloženja. Zbog svoje širine skrivena depresija se ne dijagnostikuje kao takva, ali jedan od oblika skrivene depresije je „nasmešena depresija“.

Ljudi sa „maskiranom“ depresijom mogu dobro da funkcionišu u svakodnevnom životu i izgleda da su dobrog mentalnog i fizičkog zdravlja – ali prikrivaju fizičke i mentalne simptome depresije.

Ako želimo da shvatimo depresiju, onda moramo da shvatimo i emocije. Jer, depresija je tuga koja postaje patološka. Depresija je poremećaj emocija. Moguće je da je zajednička crta ovih, veoma različitih emotivnih stanja to što predstavljaju neku vrstu reakcije na signale koji se dovode u vezi sa kaznom, zlom, nepravdom…

02Kako se skrivena depresija naziva danas

Danas se jasnije razumeju fizički simptomi depresije. Depresija može izazvati bol, poremećaj sna i probleme sa veštinama razmišljanja, kao što su donošenje odluka i koncentracija.

Iako se maskirana depresija više ne koristi kao dijagnoza, možda ćete i danas čuti slične termine. Termin „skrivena depresija“ koristi se da opiše iskustvo nekoga ko ima depresiju, ali je ne pokazuje spolja. Drugi klinički izrazi koji se danas koriste za opisivanje ovog stanja uključuju:

  • somatske simptome
  • somatoformni poremećaj
  • poremećaj somatizacije

Dobijanje tačne dijagnoze i lečenje mogu ublažiti mnoge fizičke simptome zajedno sa psihološkim. Ako imate simptome depresije, razgovarajte sa stručnim licem o tome šta se dešava u vašem telu i umu. Vaše opšte zdravlje i dobrobit imaće koristi od plana lečenja koji odgovara vašim specifičnim potrebama.

03Maskirana / skrivena depresija – simptomi

Prepoznavanje fizičkih simptoma depresije je važno jer je tačna dijagnoza osnova za efikasan plan lečenja i bolje zdravstvene ishode. Bez jasnog razumevanja načina na koji depresija utiče na telo, moguće je pogrešno protumačiti simptome kao fizičku bolest. Ali lečenje fizičkih simptoma bez lečenja osnovne depresije nije dovoljno.

Neki istraživači smatraju da je depresija još uvek nedovoljno dijagnostikovana – i kao rezultat toga nelečena – posebno u nekim ugroženijim grupama:

  • starije odrasle osobe
  • deca i adolescenti
  • ljudi sa hroničnim bolestima
  • ljudi koji se oporavljaju od traumatičnih iskustava
  • ljudi iz marginalizovanih ili siromašnih zajednica

Telesni simptomi

Tokom perioda kada su psiholozi i psihijatri koristili ovaj termin kao kliničku dijagnozu, fizički simptomi povezani sa maskiranom depresijom uključivali su:

  • hronični bol, posebno glavobolju, bol u leđima i zglobovima
  • teškoće sa spavanjem
  • ubrzan rad srca
  • gastrointestinalne probleme
  • umor

Kognitivni simptomi i simptomi ponašanja

Ljudi kojima je ranije dijagnostikovana maskirana depresija često su prijavljivali i:

  • probleme sa koncentracijom
  • seksualnu disfunkciju
  • manjak energije
  • teškoće u školi ili na poslu
  • socijalno povlačenje

Atipične simptome je možda čak i teže prepoznati kao simptome depresije, jer uključuju:

  • fizički bol ili stomačne probleme koji nisu povezani sa drugim telesnim oboljenjem
  • umor ili nedostatak energije
  • promene i poteškoće sa spavanjem
  • debljanje, gubitak kilograma ili promene apetita
  • razdražljivost, mrzovoljnost ili preteranu osetljivost
  • osećanje beznađa ili bezvrednosti
  • probleme sa pažnjom, koncentracijom ili pamćenjem
  • gubitak interesovanja za seks

04Somatske tegobe kod depresije

Depresija može uzrokovati fizičke i kognitivne simptome i simptome ponašanja, pored promena raspoloženja. Osobe sa velikom depresijom često prijavljuju bol, a neka istraživanja procenjuju da čak oko dve trećine njih ima dugotrajan, neobjašnjiv fizički bol.

Prisustvo dugotrajnog neobjašnjivog bola otežava ispravnu dijagnozu depresije. Takav bol se povezuje i sa slabijim odgovorom na lečenje i hroničnijim tokom depresije, a negativno utiče na funkcionisanje i kvalitet života. Česta istovremena pojava depresije i dugotrajnog bola podstakla je hipotezu o zajedničkom neurobiološkom mehanizmu oba stanja.

Studije ukazuju da frontalno-limbička disfunkcija kod depresije može objasniti izmenjenu obradu bola. Povećani nivoi proinflamatornih citokina i supstance P kod osoba sa velikim depresivnim poremećajem takođe mogu doprineti razumevanju ovog bola. Snimanja mozga pokazuju da depresija remeti rad oblasti uključenih u regulisanje emocija i fizičkog bola.

Citokini (među njima i interleukini) su, pored antitela, najvažniji sekrecioni proizvodi ćelija imunskog sistema. To je široka klasa biološki aktivnih proteina koji imaju centralnu ulogu u imunskom i inflamatornom odgovoru, kao i u nastanku bola u stanjima kao što je artritis.

Na sličan način povezani su depresija i poremećaj sna. Depresija vas može sprečiti da dobro spavate, a nedostatak sna može produbiti depresiju. Problemi sa koncentracijom i poteškoće u donošenju odluka takođe se smatraju ključnim simptomima depresije.

05Maskirana i skrivena depresija – lečenje

S obzirom na to da ova depresija ostaje „ispod radara“, kako za druge ljude tako često i za samu osobu, za postavljanje dijagnoze često je potrebna opsežna procena. Mnogi pacijenti, posle niza somatskih pretraga i odlazaka kod različitih specijalista, pravu dijagnozu dobiju tek nakon psihodijagnostike kod stručnjaka za mentalno zdravlje.

Zato je dobro da lekar najpre isključi telesne uzroke tegoba, a da zatim, ako nalazi ne objašnjavaju simptome, potražite procenu psihologa ili psihijatra. Kada se depresija prepozna i leči, mnoge fizičke tegobe se ublažavaju zajedno sa psihološkim. Više o mogućnostima pročitajte na stranici Depresija – lečenje.

06Nasmešena depresija

Depresija može biti potisnuta na nesvesnom nivou. Nasmešena depresija je „prijatan“ oblik – tek se pažljivom opservacijom uočavaju depresivni elementi – dok je kod maskiranog oblika depresija potpuno potisnuta, pa se izražava indirektno, kroz hipohondrijske ili druge simptome koji su ekvivalent depresivnosti: nesanicu, hronični umor, gubitak apetita, „slučajne“ povrede i slično.

Kod nasmešene depresije potisnuta depresivnost se kompenzuje prijatnim osećanjima radosti, sreće i veselja. Ove osobe pokušavaju da „misle pozitivno“ i da se fokusiraju na izolovane pozitivne aspekte realnosti, odnosno da neprijatnost depresije „istisnu“ prijatnim osećanjima. Rezultat ovog mehanizma odbrane može biti neadekvatna veselost, koju treba shvatiti kao energiju depresivnog osećanja transformisanu u prijatno stanje. Nekada je ova odbrana stabilna, pa osoba ne doživljava depresivno osećanje, a nekada je nestabilna, pa se smenjuju euforična i depresivna raspoloženja.

U psihodinamskom tumačenju, kod ličnosti kod kojih se smenjuju faze depresije i manije mogu se uočiti dva sistema ličnosti – nihilistički i grandiozni self. U tom kontekstu nasmešena depresija se shvata kao izraz grandioznog selfa, odnosno kao odbrana od depresivnog osećanja.

Depresija sa osmehom nije oksimoron. Iznutra je ista tuga, a spolja – slika srećnog, uspešnog i produktivnog života.

Tipična depresija je povezana sa dubokim osećajem tuge, očaja i letargije, ponekad i doslovnom nesposobnošću da se ustane iz kreveta. Nasuprot tome, neko ko živi sa nasmešenom depresijom oseća istu tugu iznutra, ali je u stanju da funkcioniše normalno i spoljnom svetu pokazuje fasadu zadovoljstva. Nasmešena depresija nije zvanična dijagnoza; klinički se najčešće opisuje kao atipična depresija. Nije isto što i depresija visokog funkcionisanja, koja omogućava skoro normalno funkcionisanje uprkos upornoj tuzi i niskoj energiji, ali bez veselog spoljašnjeg izgleda.

Porodica i prijatelji možda neće uočiti znakove, a osoba često sama ne priznaje problem. Na kraju krajeva, ako imam „složen“ život – stabilnu vezu, dobre prijatelje, zadovoljavajući posao, bez finansijskih briga – koji razlog imam da se osećam tužno? Rezultat mogu biti krivica zbog stvarnih osećanja i stid koji sprečava da bilo kome priznam svoju nesreću.

Još jedno ozbiljno pitanje je povećana ranjivost na samoubistvo. Osoba koja ima snage da se bavi svakodnevnim životom uprkos unutrašnjem beznađu može imati i snage da postupi po mračnim mislima. Kada ljudi iz javnog života izvrše samoubistvo, šok često dolazi upravo od fasade koja je godinama maskirala depresiju. Zato je važno poznavati znakove – kod sebe ili kod drugih – kako bi lečenje počelo što pre.

07Uzrok nasmešene depresije

Ne postoji jedan uzrok nasmešene depresije. Ponekad je pokreće neki događaj – gubitak posla ili veze ili gubitak osećaja svrhe i smisla – a ponekad je to stalno stanje koje nije vezano ni za jedan konkretan povod. Oni koji žive u kulturnom ili porodičnom okruženju koje izražavanje negativnih osećanja vidi kao slabost („Samo prebrodi to!“) verovatnije će zadržati srećno lice i prava osećanja za sebe.

To je često posebno izraženo kod muškaraca, koji su podložni ograničavajućim idejama o muškosti i ređe od žena traže pomoć za emocionalne probleme. Temperament takođe može biti faktor: nasmešena depresija se povezuje sa perfekcionizmom, nerealnim očekivanjima – koja postavljaju sami ili drugi – i zadržavanjem na svakom malom neuspehu kao dokazu bezvrednosti. Zato je prepoznajemo i kod vrhunskih sportista i ljudi iz biznisa, kod kojih se spolja vidi samo uspeh.

Prepoznatljiv simptom depresije – duboku, produženu tugu – osoba sa nasmešenom depresijom može uspešno da sakrije, ali mogu biti prisutni drugi simptomi: promene apetita i sna, nedostatak samopoštovanja i samopouzdanja. Spolja može pokazivati zadovoljstvo, a zatim se, kada je sama, vratiti u stanje tuge. Možda oseća da bi izražavanje pravih osećanja opteretilo druge, ili iskreno veruje da aktivan, naizgled srećan život znači da je dobro. Ali to nije tako, i bez stručne pomoći ovo stanje se retko samo popravi.

08Lečenje nasmešene depresije

Lečenje nasmešene depresije generalno je slično lečenju drugih oblika depresije – kombinacija promena načina života, psihoterapije i, kada je potrebno, lekova. Lekove propisuje i prati isključivo lekar ili psihijatar; ne započinjite ih i ne prekidajte na svoju ruku. Hipnoza može biti komplementarna metoda u okviru stručnog plana, za smirenje i rad na unutrašnjem pritisku.

U bilo kom obliku, depresija je teško i iscrpljujuće stanje, ali prvi koraci – priznati problem i potražiti pomoć – mnogim ljudima su otvorili put ka oporavku. Više o tome na stranici Rešavanje depresije.

Ako se pojave misli o samopovređivanju ili o tome da ne želite da živite, odmah pozovite 194 ili 112, ili se javite najbližoj hitnoj službi.