Opsesivno-kompulzivni poremećaj nije redak
Opsesivno-kompulzivni poremećaj nije redak problem, ljudi koji pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) zadržavaju svoje probleme za sebe. To je zbog vrlo iracionalne prirode opsesija, mnogi su plaše da otkriju svoj problem. U Srbiji ne postoji tačan uvid koliki je broj ljudi koji ima opsesivno-kompulzivni poremećaj.
U Velikoj Britaniji je rađeno istraživanje da je više od milion ljudi patio do OKP. OKP naravno obuhvata i opsesivne misli i kompulzivna ponašanja. Nema sumnje, da je OKP utiče na ljude u svim kulturama, zanimanjima i radikalnih grupa. Pre opisa neke od sadašnjih pristupa, treba reći da opsesije i prinuda po sebi su deo našeg života. Ne postoji jedna osoba koja nije okupirana nekom iracionalnom idejom ili ko nije bio zabrinut zbog misli koje se odnose na krivice, perfekcionizam, ili neki aspekt savesti.
Šta izaziva opsesivno-kompulzivni poremećaj?
U poslednjih nekoliko godina, postalo je jasno da je osnova OKP nalazi u neznatnim razlikama u strukturi i hemiji mozga. Naše znanje ovih moždanih razlika je u ekspanziji sa najnovijim dostignućima u mozgu snimanja. S obzirom da je moguće da se skenira mozak koristeći neke od najnovijih magnetnih rezonanca i skenera. Ipak i pored priznanja da su neki delovi mozga različiti u OKP obolelih, mi još uvek ne znamo kako ove strukturne razlike odnose se na preciznim mehanizmima OKP.
Još jedan interesantan pravac istraživanja je u oblasti genetike i najnoviji rad se obavlja u nekoliko delova sveta i ukazuje da može biti značajana genetska osnova za OKP, takođe je jasno da strukturni i hemijski uzroci nisu ceo odgovor. Opsesivno i kompulzivno razmišljanje i ponašanje se može naučiti iz različitih iskustava, na primer, u detinjstvu, nakon traumatičnih događaja iz jedne ili druge vrste i, ukoliko su izložene majke, oca ili drugog značajnog rođaka sa OKP.
Dakle, ljudi mogu da se rodi sa biološkim sklonosti ka OKP, ali se nikada ne razvije u poremećaj, dok drugi se rađaju sa istim predispozicijama, ali pod uticajem negativnih okolnosti javlja se opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj i lečenje
Osobe koje imaju OKP sve više se odlučuju na metod hipnoterapije jer je vrlo efikasna u kombinaciji sa kognitivnom terapijom. Na taj nacin osoba se edukuje kako da razmišlja i kako da se ponaša uz relaksacioni trening koji je veoma koristan za opsesivno-kompuzivni poremećaj.
Neki od karakterističnih znakova da je opsesivno-kompulzivni poremećaj prisutan uključuju:
- Pokušaji da se kontrolišu ili neutrališu uznemirujuće misli, nagoni ili ponašanja nisu uspešni
- Previše vremena se troši na opsesivno i kompulzivno ponašanje
- Nema zadovoljstva u vremenu provedenom u ovim aktivnostima, ali postoji kratko olakšanje od anksioznosti koje izazivaju
- Opsesije i kompulzije uzrokuju značajno oštećenje društvenog, profesionalnog ili interpersonalnog funkcionisanja



